Moslavina d.o.o.
Školska ulica 4, Kutina
tel:  044/691-411
fax: 044/691-414
Nalazite se ovdje: NOVOSTI

 

malaISO22000.jpg

IN MEMORIAM

Matas Vladimir, elektromehaničar
(1954.-2008.)

vlado2.jpg

vlado3.jpg

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Matas Vladimir – naš Matas, po završetku željezničke industrijske škole u Zagrebu 1972. godine stekao je zanimanje kvalificiranog električara. Sredinom 1973. se zaposlio u Merkantilia promet Zagreb gdje je radio do 15.7. 1983. godine, da bi već slijedeći dan počeo raditi u Uslugi Komunalnoj radnoj organizaciji, današnjem poduzeću Moslavina d.o.o., na pogonu prerade vode Ravnik, gdje je ostao do kraja života.

Nažalost, umro je na radnom mjestu, na kraju radnog vremena, 17. 2. 2008. godine, u svojoj 54. godini života, iznenada, na rukama radnih kolega, koji su mu pokušavali pomoći iako opravak nije bio moguć.

Sa svojim kolegama sudjelovao je na rješavanju niza poslovnih zadataka crpljenja podzemne vode, održavanja funkcionalnosti crpilišta vode Ravnik, proizvodnji i transportu pitke vode do korisnika, obuci novih radnika na tim poslovima.

Svi mi koji smo imali čast i zadovoljstvo surađivati s Vladimirom, znamo da mu je život, iako prekratak, bio ispunjen radom i davanjem.

Vlastite sposobnosti i sklonosti dokazivao je dugogodišnjim radom u sindikalnoj podružnici  Poduzeća kao član sindikalnog Povjereništva, Povjerenik sindikata u dva mandata, kao član vijeća u općini Popovača, Predsjednik ribolovne udruge Štuka u Osekovu u dva mandata. Zalagao se za boljitak rada i života radnika u Poduzeću, druženju radnika kroz radničke sportske igre s radnicima drugih poduzeća, koje je postalo tradicija.

Članovima obitelji i ostaloj rodbini izražavamo iskrenu sućut.

Na njegovu posljednjem ispraćaju oproštajni govor u ime kolega, kolegica i suradnika Moslavina d.o.o. održao je rukovoditelj Pogona za proizvodnju pitke vode, Stjepan Tušek ovim riječima:

   „Sedamnaesti je veljače 2008. godine, lijep hladan zimski dan. Tako smo svi mi razmišljali tog jutra kada smo ustali i krenuli na redovan posao, a oni koji nisu tog dana radili planirali su tjedni odmor, izlet ili da obave obiteljske poslove oko ili u kući. Iste su misli najvjerojatnije obuzimale i našeg dragog prijatelja, koji je bio jedan među mnogima koji su morali otići na posao od kojeg su osiguravali životnu egzistenciju sebi i svojim obiteljima.

   Vlado, ti si tog, za mnoge, lijepog zimskog dana, došao na svoje radno mjesto na koje si redovno dolazio od 1983. godine i redovito brinuo da svi mi koji smo danas ovdje a i oni koji nisu tu, imaju dovoljno osnovnog za život, a to je pitka voda. Voda, ta koja život znači, bila je tvoja životna opsesija, ne samo u Moslavina, na crpilištu vode Ravnik, već i u tvojem cjelokupnom životu. Na poslu bila je to bistra, čista, prozirna i zdrava voda a u slobodno vrijeme bila je to mutna, blatnjava voda rijeke Lonje.

   Svatko je za života predodređen za nešto ali danas sam siguran da si ti bio predodređen da služiš vodi a da voda znači tvoj život. Živjeli ste taj život zajedno čvrsto povezani u jednu cjelinu koju su činila maglovita jutra Lonjskog polja i neizmjerno lijepi pogledi sunčanog dana iz naše vodospreme na istu tu ravnicu koju je povezivalo crpilište vode u Ravniku s onom mutnom kaljavom vodom rijeke Lonje. Da je to tako, dokaz je tvoj neizmjerni trud da upravo na tu mutnu rijeku Lonju dovedeš sve dobronamjerne ljude pod jednim običnim geslom „Susreti na rijeci Lonji“, susreti čovjeka i prirode, ljudi i močvare, upravo te močvare koja je tebi pored posla život značila. Uvijek si imao za sve vremena kao da si mislio: život je vječan. Siguran sam da je tvoja obitelj radi toga i nešto izgubila ali smo dobili svi mi i zato ih danas molim da ti oproste što smo te tako često uzimali za sebe.

   Mnogi koji teza života nisu tako dobro poznavali kao mi sretnici možda bi i pomislili da si ti bio zadovoljan s poslom i vodom. Ne, u tebi je istovremeno gorjela i vatra koja te tjerala da učiniš bolje za zaposlene u Moslavini, ali ne samo u Moslavini nego za sve radnike u komunalnim djelatnostima kako na nivou županije, tako i na nivou države. Zato ti hvala u ime zaposlenih Moslavine d.o.o.

   Ne mogu a da se ne sjetim naše nedavne prošlosti, stvaranje nove nam države Hrvatske. Trebalo je stvoriti civilnu vlast u Općini Popovača. Tvoj pobjednički  i neumorni duh nije mogao odoljeti već si se predao svim svojim bićem da daš svoj doprinos kako bi stvorio temelje  za bolje sutra svojoj djeci, unučadi i svima nama, koji ćemo baštiniti rezultate tvoga truda. U tom tvojem političkom životu nije ti bio cilj osobna korist, osobni probitak, već korist za malog čovjeka, onog na rubu „močvare“. Čovjeka kojeg su mnogi zaboravili jer nije bogat, jer nije uspio u mutnim poslovima, jer se nije snašao. Za tebe su bili svi jednaki i uvijek si želio pravedan raspored. Da je tome tako, dokaz je i tvoja posljednja politička borba ali opet ne za sebe već za tvoje Osekovo u koje si se priženio, ja bi rekao za koje si se oženio. Osekovo ti je bilo uvijek prvo i svoje prijatelje i mene si nagovorio da idemo u borbu za Osekovo. Tvoj pobjenički duh i tvojih prijatelja osigurao je tu tvoju posljednju političku pobjedu a nama si ostavio obvezu da to nikada ne zaboravimo.

   Sretna je obitelj koja ima takvog člana, sretna je tvrtka u kojoj radi takav radnik, sretna je općina koja ima takvog političara. Neistina se poigrala tog nedjeljnog dana i ti si zauvijek otišao. Otišao si fizički ali tvoj već toliko puta spomenuti duh ostat će zauvijek s nama i uvijek tu negdje oko nas i stalno će nas poticati: idemo naprijed, brzo i odlučno k zadanom cilju. Sada smo sigurni da ćemo to morati raditi sami bez vođe i bez tvoje nemjerljive upornosti. Zato još jednom hvala tvojoj obitelji a tebi želimo vječni mir na rubu ove, tako ti drage, „močvare“.

   Neka ti bude lagana ova hrvatska zemlja.“

 
Povratak
 
DOKUMENTI  

Anketa  
Jeste li spojeni na sustav vodoopskrbe?




Pošalji anketu  Rezultati ankete

Copyright ©  Moslavina d.o.o. :: Stranice izradio OmniAspect d.o.o. :: Login